ponedjeljak, 03.11.2008.

Stari se,stari seeeeeeee....

Sretan mi rođendan!



Narcis,kao i uvijek! =)

četvrtak, 02.10.2008.

Želje,Željice...

Još malo će mi rođendan....i zbog toga padam u depresiju...Ne želim imati rođendan...fuj rođendan!

Ali dobra strana rođendana su pokloni.Koliko smo puta na upit što želimo za rođendan rekli da ne želimo ništa i da nam je dovoljno samo da se osoba pojavi.Ajmo se malo zavaravati....

Ja volim poklone,volim darivati,a volim i primati.Ne volim dobiti skupe poklone jer onda i ja moram kupiti skupi poklon!

Što ja želim za rođendan,puno toga...pa krenimo redom...
Da napomenem da će popis rasti....hihihihi

1)Balon punjen helijem - To mi je kul,i dugo si to želim,a nikad si ne kupim.I onda kad mi dojadi nagutat ću se helija i zezat se s pištevim glasićem.



2)Štene - Ja bi jedno maleno štene,voljela bih imati zlatnog retrivera ili kokeršpanijela,budući da znam da su preskupi zadovoljit ću se slatkim mješancem.



3)Knjigu Kama sutra - ili kamo sutra

4)Party iznenađenja - to mije oduvijek želja ono da pogase svjetla i onda skoče pjevajući Happy birthday to you...

5)Kul šešir - crni pravi frajerski

6)Rukavice s bez prstiju i onda kad mi bude hladno s onim preko prstiju

7)Kapu za zimu - vidjela sam ju jučer savršena je

8)Pletenu haljinicu za na tajice

ponedjeljak, 15.09.2008.

Odluke,odlukice...

Ja sam Anja i ovisna sam!


Ništa spešl...samo ne mogu biti na miru.
Nisam uspjela upisati fax(onaj koji sam htjela).
PAUZIRAM!

Koja mutava riječ,ali doro.
Dosadno mi je,uz sve hobije koje imam i sve gluposti koje radim,meni je dosadno.
A kad joj je dosadno,Anja sve mora promijeniti...
Vrijeme je za donošenje nekih novih odluka!

Tako sam se i ja dogovorila sama sa sobom:

1)Naći posao! - izvadila sam radnu knjižicu,u potrazi sam za poslom
2)Složiti velike puzle na kojima je sve plavo-zeleno - činilo se lakše nago što je,ali ide
3)Vježbati + smanjiti kruh = smršaviti
4)Svaki put kad imam neku ideju zapisati ju,da ne zaboravim
5)Vratiti se hobiju izrađivanja nakita
6)Poljepiti nove slikice po sobi
7)Naučiti kuhati neke kompliciranije stvari
8)Pokušati naučiti šiti
9)Angažirat se oko ponovnog osnivanja male grupe folkloraša,ako treba ponudit se za vođenje10)Nastavit fotkat "umjetnilčke" slikice11)Otići na pjevanje barem 2 puta mjesečno12)položiti do kraja ovog mjeseca


Dosta za sad,i previše...

Pusa i zagrljaj!

srijeda, 10.09.2008.

Povratak =)

Vratijo se ja....
Pa evo vam malo mojih piskaranja....


Dobrodošli u moj svijet

Vjetar...
Vjetar mi mrsi kosu
unosi ju u lice...
Oko mene opet samo zelena,
zelena,beskrajna livada...
Trava koja me sakriva,
škaklja me po licu...
Sunce me prži po nosu.
Zatvorenih očiju,
plivam u zelenom moru...
U moru želja i bezbrižnosti...
Dobrodošli u moj svijet!
Svijet gdje je sve lako,
lako,poput pera.
I nevino poput djeteta.
Gdje svako smisao postaje besmislen,
gdje vladaju boje,
gdje su mi svi nadohvat ruke.
Samo zatvorite oči.
Čekam vas u svom svijetu!

nedjelja, 20.04.2008.

Glazbena Kutija

Sven i Mia upoznali su se jednog ljeta.Upoznali su se na moru,u Zatonu.Nisu ni slutili da su iz istog mjesta,iznenadili su se saznavši da oboje žive u malom gradiću pokraj Save.Na moru su se zaljubili.Nije to bila obična ljetna avantura,opčinjenost morem i suncem.To je bila prava zaljubljenost.Ljeto je brzo minulo.Uskoro je lišće navijestilo polazak u školu.Sven i Mia ponekad su znali pobjeći od svakodnevice,uživajući na keju,pokraj Save.Voljeli su se,samo je to bilo važno.Istina,poneka nesuglasica naškodila bi njihovoj idili,ali sve je to bilo mizerno i prolazno.Ljudi su se divili njihovoj ljubavi,sve dok jednog dana u njihove živote nije ušetala Mijina daljnja rođakinja Ana.Morala je naći novi posao i privremeno se smjestila kod Mijinih roditelja.Ana je odmah bacila oko na Svena.Očito mu se upucavala,to su vidjeli svi osim Mie.Sven ju je počeo izbjegavati,a samim time se udaljio od Mie,počeli su se rjeđe viđati.To mu je jako teško padalo i želio je da ga Ana napokon ostavi na miru.Došao je na vrata Mijina stana s namjerom da joj pokaže Anine provokativne SMS poruke.Vrata mu je otvorila Ana,po običaju oskudno odjevena i pretjerano našminkana.Odmjerila ga je od glave do pete,kao da je komad mesa za prodaju.Svenu se smučilo,ali odlučio je sjesti i pričekati Miu.Ana mu je donjela sok na pladnju i unjela mu svoj dekolte u facu.Sven je kipio.Pokušala ga je poljubiti,grupo ju je odgurnuo i počeo se derati na nju.Nije mu bila nimalo jasna.Bio je užasno ljut,za tren je bio na ulici,na putu prema keju.
Mia je došla kući,naišla je na uplakanu Anu.vidjela je Svenovu jaknu na vješalici.Pomislila je da se Svenu nešto dogodilo.Ana je otklonila sve njene sumnje.Pokazala joj je dolazne poruke u svom mobitelu,od Svena.Kakve joj je ružne riječi uputio.Ana je rekla da ju je Sven silovao.
Mia je bila užasnuta,odbijala je povjerovati u to,iako su svi dokazi upućivali da je to istina.Nešto se u njoj prelomilo,odlučila je da više nikad ne želi vidjeti Svena.
Mobitel joj je zvonio....SVEN! Javila se drhtavim prstima : "MRZIM TE!!!!"
(...)
Sven ju Miu nije čuo danima.Nije mu se javljala na telefon,nije mu odgovarala na poruke,otvarala vrata stana.Pisma koja je slao,vraćala su mu se neotvorena.
Nije znao što se događa,jednostavno nije shvaćao.Ali pretpostavljao je da Ana ima svoje prste u tome.Nije mogao živjeti bez Mie.Ona je bila dio njega,njegova savršena polovica.Osjećao se tako jadno mrtvim bez nje.
(...)
Mia se zatvorila u sobu.Povukla se u sebe.Ni s kim nije komunicirala.Njezin idilični svijet bio je srušen.Nije mogla vjerovati da je njen princ iz bajke napravio nešto tako strašno.Njena najbolja prijateljica Tihana,pokušala ju je nagovoriti da joj sve ispriča.Svi su znali da ne želi ni čuti za Svena,ali nitko,kao ni on nije znao razlog.
Mia je jecala u Tihaninom zagrljaju,prčajući joj sve,jedva je dolazila do daha od boli koja ju je uništila.Raspadala se.Tihana ju je tješila.Poznavala je Svena,a isto tako nije idealizirala Anu poput Mie.Odmah je znala da tu nešto nije uredu.Smatrala je da je Mia u krivu.Ušuljala se u Aninu sobu,uzela njen mobitel s kreveta i vrisnula od sreće.Utrčala je u Mijinu sobu i pokazivala joj sadržaje poruka poslanih Svenu i prave,neizmjenjene dolazne poruke.Mia je shvatila da joj je Ana pokazala zadnje Svenove poruke u kojima je već izgubio živce zbog njezina napadanja i nazvao ju dvoličnom droljom.
Sve joj se polako posložilo na mjesto,shvatila je koliko je glupa bila.Kako je uopće mogla sumnjeti u Svena.Još joj je danas rođendan...Upropastila ga je! Sven.....
Kako je glupa.Ana će joj platiti!
Pokušala je nazvati Svena,mobitel mu je bio isključen.Odlučila je otići do njega.Trčala je do njegove kuće s osmijehom na usnama.Na pola puta vidjela strašnu gužvu.Automobilska nesreća.Ljudi viču.Poginuo je mladić!
Vidjela je veliku lokvu krvi,ispod auta prugastu majicu s kapuljačom,natopljenu krvlju.Na zemlju vrećica s razasutim stvarima.Na nju privezani baloni ispunjeni helijem,i natpis:"Mia,volim te!"
Neeeeeeeeeee!Ne,to nije Sven. Pokraj vrećice polomljena glazbena kutija.Onakva o kojoj mu je često pričala.Onakva kakvu je dobila od bake.Ona koja je ostala u staroj kući za vrijeme rata.Ostala kao i dio njenoga dječjeg života.Sjetio se...Smračilo joj se pred očima.Klonula je na cesti.
(...)
Probudila se u svojoj sobi,nadajući se da je sve to bio samo užasan san.Pokraj kreveta stajala je vrećica i na njoj polomljena glazbena kutija.Jedan srušeni život.Nije mogla podnjeti da su zadnje riječi koje je uputila svom princu bile riječi mržnje.Pažnju joj je odvukao zvuk vode u kupaonici.Prošla je kroz kuhinju i krenula prama kupaonici.Metal ju je hladio po ruci.Ana pjevuši svojim umilnim glasom.Otvoren zastor.Tri nagla pokreta praćena vriskom koji je uzbudio cijelo naselje.


POLICIJSKI IZVJEŠTAJ

Dana 09.04.2008.godine,u poslijepodnevnim satima intervenirali smo u naselje(cenzura) zbog sumnje izvršavanja nasilnog ataka.Zatekli smo otključana ulazna vrata stana 4B.Pretražili smo stan.U kupatilu smo našli 2 ženska trupla,nedavno usmrćena.Uzrok smrti definiran na obdukciji.Utvrđeno je da je M.B. s 3 tupa uboda u trup,točnije u područje prsnog koša,usmrtila svoju rođakinju A.K.,napala ju je iznenadno.Žrtva ja na mjestu preminula.Počiniteljica M.B. je zatim sama sebi istim kuhinjskim nožem prerezala vene.Svojom krvlju napisala ja na pločicama :"Svene,oprosti mi!"Uzrok ubojstva trenutačno nepoznat.Pretpostavljamo da je ista bolovala od kronične depresije koje je bila uzrok ovome monstruloznom činu.

petak, 28.03.2008.

Nesanica

Opet ne spavam...
Oke,ovo je već bolest....
Ajmo malo o nekim mojim pitanjima i dvojbama iz prošlog posta...

Crvena boja kose - ofarbala sam se i nije baš kako sam htjela ali nije ni loše

Soba - sredila sam ju poljepila slike(polugoli čikice) i pospremala igračke,sviđa mi se ovakva

Rekreacija - svela se samo na šetnje,ali bolje išta nego ništa

Štednja - uštedila sam nešto,ali moram platiti zakasninu u gradskoj

Osijek - nisam ni pokušavala

Maturanti - nismo ovčice ipak smao hipiji

Proljeće - pada snijeg,ja i dalje soliram

Kompjuter - i dalje je krš... čekala čika majstora,ali nije došao...


*post iznimno nemaštovit,inspiriran dosadom i kroničnim nespavanjem

Joj ližu mi se lize sad kad sam vidjela ovaj smajli...baš je zarazan!

ponedjeljak, 17.03.2008.

Ne mogu spavati....I kad spavam,spavam jako kratko...
Muči me nesanica...
Kronično...
Kažu da je to često kad ljudi imaju nečistu savijest....
Ali ja se ne osjećam nečisto,milsim nisam nevinašce,ali fer sam prema ljudima...
Ko zna....

Jutros "ustajem" i sa strahom pomislim da sam prespavala odlazak u školu,jer je vani dan...jako dan...
A kao što svi znamo oko pola 6 vani bude mrak....
I tako ja tumaram u nevjerici, i vidim da nešto slijedi...
Ultra turbo zgodni frajer je trčao za mnom i vikao da provedem dan s njim.
Da,kako da ne...

Vratimo se u stvarnost....
Za mnom tumara patka,i to ne obična patka neka bijela s velikim crnim perjem i nečim crvenim....
Uglavnom danas po povratku iz ljubljenje ustanove od nekoga tako nemaštovito nazvane školom,saznah da je napravljena cijela potraga za vlasnikom patke.
Kul...sad ću biti očevidac,možda me dođu snimiti iz Istrage...

Kažu da će opet biti hladno,odbijam vjerovati u to...ja bi da bude toplo...

Neka sam ne znam....ddd...živciram samu sebe,nikako da se smirim u jednom raspoloženju,ponašam se poput svoje majčice u menopauzi....(nadam se da je to menopauza)

Sad si i nismo baš na ti...A dugo je trajalo primirje!
Nešto mi se mijenja...da se ošišam na kratko?Ponovo ofarbam u crveno?
Razmjestila bi namještaj u sobi,ali ipak je tu moja sestra koja je uvijek spremna za kompromise...not.
Dobila sam lijepe slikice dečkića koje ću poljepiti po zidu.

I ponovo ću poljepiti slike frendova...i složit ću igračke na ormaru,opet ih se puno nakupilo.

I definitivno ću nešta napraviti s rekreacijom...možda trčanje...opet...
Štedim...možda da opet odem do Osijeka...malo zabave mi ne bi škodilo.

Konačno je odlučeno.Za maturante smo ovčice.Meni je to kul i zadovoljna sam.

Primjetila sam da nastaje velika potraga za partnerom u proljeće...
moje likuše se pomamile...
Ja soliram i super mi je.

Kompjuter mi je koma...ne znam što ću više...sve sam probala...
Puno šteka pa vam ne mogu ostavljati komentare sve sam vas čitala.
Puno vas pozdravljam i cmakam.

*Još samo 6 dana i opet jedam meso i čokoladu i svašta nešta...*

subota, 08.03.2008.

DAN ŽENA

četvrtak, 06.03.2008.

U OČEKIVANJU…

Bio je iznenađujuće sunčan dan za to doba godine.
Sunce je pržilo njena leđa,a vjetrić se igrao njenom crnom kosom.
Ona,romantična kakva je,nije čula buku s obližnjeg gradilišta.Nije vidjela prljave aute i smog.
Za nju je postojao samo ovaj trenutak i priroda,samo sada.
Trava pod njenim nogama….Zelena.
Uživala je u mirisu trave.A pogled?
Čemu gledati oko sebe kad nam čarobno nebo pruža prostranstvo i slobodu…
Plavo…





Plavo poput potočnica koje se zaplavile šumu u njenoj mašti.
Nebo,koje obožava,bilo je puno velikih,mliječno bijelih oblaka,oblaka koji se igraju njenom maštom.i pričaju joj čudesne priče,dođe joj da pusti sve,da se makne.
Da trči s vjetrom,da ju on miluje i mrsi joj kosu.
Jer vjetar ima lagan dodir,dodir poput njegova.
Dođe joj da odbaci sve obveze,da ode daleko,daleko...
Tamo,prema suncu…
Da osjeti toplinu koja će zamijeniti njegovo tijelo.
Rekla je da više neće razmišljati o njemu,ali ne može si pomoći.
U svemu vidi njega…Ne može se oduprijeti!
Ima li to uopće smisla?
Odlučila se prepustiti,legla je na travu i zatvorila oči.
Prisjećala se…svega.
Njegovih zagrljaja,daha,snažnih ruku,boje glasa…
Kao da je čula njegov šapat u igri vjetra…
Prepustila se maštanjima…
Osjetila je dah…Kune se!
Nije željela otvoriti oči da se uvjeri kako ga nema…
Priznala je…Boji se…
Konačno,kao da je osjetila dodir na licu,poljubac na usnama.
To je stvarno bio on.
Legao je pored nje,dao joj svoje ruke.Valjali su se po travi,i predali jedno drugome…

(…)

Čula je zvono,prenula se…Zaspala je na travi…
Ustala se i krenula prema školi,poskrivećki obrisala suzu iz oka.
Još jednom je pogledala u nebo i u oblaku vidjela njega.

nedjelja, 02.03.2008.

Vremeplov

Poželite li ga ikad?
Zamislite koliko bi stvari mogli vidjeti....
Ne bi morali učiti povijest,mogli bi uživo pratiti sva povijesna događanja.
Mogli bi promijeniti postupke...
Mogli bi svašta...

Ja bi baš voljela imati vremeplov.
Vratiti se u vrijeme Hipija i zalagati se za mir,biti jedno od djece cvijeća...
Pokazivati V i biti protiv rata.



Voljela bi se vratiti u vrijeme naših djedova i baki....
U vrijeme kad su se naganjavali po sijenu.U vrijeme pravih bećara i bećaruša.
Mislim da bi pristajala tom vremenu.



Voljela bi svratiti u vrijeme krinolina...i izigravati damu u javnosti,a kod kuće izučavati znanost i oduprijeti se Crkvenim zabludama.
I glumiti princezu koja čeka princa da ju spasi iz samotne kule...



Voljela bi živjeti u vremenu prije rata....
imati dečka koji će me u svom bijesnom yugu voditi na roc'n'rol žurke.
I prkositi mojim matorima kad dođe po mene na motoru u kožnoj jakni,s minđušom na uhu.



Bilo bi totalno cool živjeti u vrijeme Egipatskih faraona i Kleopatre.
Poznavati tajne piramida,hijeroglifa i zagrobnog života.



Ili živjeti u pećini u doba kad su žene bile ravnopravne(ono palicom u glavu pa ju vuci do špilje je samo mit)...
Stisnuti se u pećinu dok oko tebe hodaju dinosauri i biti nesvjestan da si ti početak početaka.



Ne znam jeste li primijetili no nemam baš nekakvu želju otići u budućnost....
Prekomplicirana mi je...
Barem ju takvom zamišljam...kompliciranom...



A možda bih kad bi mi dali vremeplov odustala od svih ovih maštovitih ideja i promijenila samo jedan trenutak....
Tko zna….



A što bi vi?